Nisu to samo smiješni impulsi.
Možda ste primijetili da ovih dana na TikToku puno više brbljaju o nametljivim mislima. Dok neki ljudi koriste taj izraz kako bi opisali svoje nasumične impulse da, recimo, stalno otvaraju i zatvaraju vrata hladnjaka ili bacaju jaja na tlo, to je zapravo psihološki fenomen koji ima više veze s uznemirujućim mislima koje ne nestaju. Dakle, što su nametljive misli i jesu li toliko česte kako ih društveni mediji predstavljaju?
Nametljive misli su neželjene i nenamjerne misli koje su uznemirujuće i može se činiti da ih je teško kontrolirati ili eliminirati, kaže Gail Saltz, dr. med., psihijatar i član Grupe za unapređenje psihijatrije. “Osjećaju se ljepljivo jer smetaju i često ih se ne možete riješiti”, objašnjava ona.
Ove misli često uključuju neugodne slike ili emocije koje se čine čudnim ili smetaju. Na primjer, mogu biti nasilni ili seksualni, ili izražavati strah da ćete učiniti nešto neprikladno ili neugodno, prema Harvard Healthu.
“Mogu vam se pojaviti i možda nećete biti jako uzrujani zbog njih, a zatim nestanu, ili mogu biti vrlo uznemirujući i imate reakciju ili ih pokušavate potisnuti ili izbaciti iz misli, što ih zapravo pojačava i tjera ih da se dalje zalijepe”.
I dok nametljive misli nisu uvijek razlog za brigu, one mogu postati sve više uznemirujuće ili početi preuzimati vaš svakodnevni život, kaže dr. Lauren Cook, klinička psihologinja i osnivačica Heartship Psychological Services. “Ako počnete patologizirati svoje misli i izbezumiti se zbog toga, tada to postaje jako uznemirujuće i vrijeme je da potražite pomoć.”
Čitajte dalje kako biste saznali više o primjerima nametljivih misli, što ih uzrokuje i kako možete naučiti spriječiti da one negativno utječu na vas, prema stručnjacima za mentalno zdravlje.
Što su nametljive misli?
Nametljive misli često su nenamjerne, ali postaju ponavljajuće i opsesivne, s istom petljom povratne sprege koja se stalno ponavlja u vašoj glavi, kaže Cook.
“Svaka misao koju imamo, u određenoj je mjeri automatska, i zapravo ne možemo toliko kontrolirati svoje misli, ali možemo kontrolirati svoju perspektivu i način na koji pristupamo svojim mislima”, objašnjava ona. “Ono gdje se nametljive misli razlikuju je kada ljudi uđu u zečju rupu i počnu kriviti sebe što imaju određene misli ili se izluđuju zbog čega imaju te misli.” Strah, sram i krivnja uobičajene su emocije povezane s ovim mislima.
Nametljive misli nevjerojatno su normalne i većina ih ljudi iskusi s vremena na vrijeme.
Ovo su tipični znakovi nametljive misli.
- Pomisao je uznemirujuća. To je nevjerojatno uznemirujuće i želite to izbaciti iz misli.
- Pomisao je neobična za vas. Nametljiva misao obično se jako razlikuje od vaših tipičnih misli koje dolaze i odlaze, pa se može činiti novom, neočekivanom ili alarmantnom, kaže Cook.
- Čini se da je tu misao teško eliminirati ili kontrolirati. Nametljive misli često se ponavljaju i ostaju u vašem umu, pa ih je teško kontrolirati ili ukloniti, kaže dr. Saltz.
Važna napomena: Ne želite uvijek djelovati prema tim mislima. “Netko može imati nametljivu misao o samoozljeđivanju, ali ako ga pitate želi li se doista povrijediti, rekao bi ne i da je prestravljen. Većinu vremena ljudi ne žele raditi tu nametljivu stvar o kojoj razmišljaju,” kaže dr. Saltz.
Primjeri nametljivih misli
Postoji nekoliko vrsta nametljivih misli i razlikuju se od osobe do osobe, ali neke od najčešćih uključuju sljedeće.
- Klice, infekcije ili oboljenje. To se često predstavlja kao poduzimanje opsesivnih mjera za zaštitu vašeg zdravlja prečestim pranjem ruku i odlaskom liječniku mnogo puta godišnje, objašnjava dr. Saltz.
- Nasilje, agresija ili ozljeđivanje sebe ili drugih. Možete se zapitati jeste li loša ili opasna osoba, kaže dr. Saltz. Ove su misli također vrlo česte za nove majke koje doživljavaju postporođajnu depresiju i koje mogu imati nametljive misli o ozljeđivanju ili zanemarivanju svoje bebe.
- Seks ili vaša seksualnost. To bi moglo biti bilo što možete pomisliti na seksualni način, “uključujući bilo koji dio tijela ili bilo koji seksualni čin s bilo čime ili bilo kim”, objašnjava dr. Saltz.
- Dovršavanje zadataka ili njihovo ispravno obavljanje. Sumnjate jeste li izvršili zadatak. To može dovesti do opsesivnog provjeravanja pri čemu stalno provjeravate svoju poslovnu e-poštu ili stalno istražujete temu kako biste bili sigurni da ste to učinili ispravno.
- Blasfemija ili strah od nemoralne osobe. Nametljive misli mogu okruživati religiju i pitanja o tome jeste li počinili grijeh ili ćete biti kažnjeni. Možda se molite cijelo vrijeme ili osjećate potrebu razgovarati sa starješinama ili duhovnim vođama u svojoj zajednici. Imajte na umu da to dolazi iz opsesivne leće provjeravanja kako biste bili sigurni da niste (ili nećete) biti kažnjeni, a ne tipične duhovne prakse, kaže Cook.
- Jesu li nametljive misli normalne?
Nametljive misli nevjerojatno su normalne i većina ih ljudi iskusi s vremena na vrijeme, kaže dr. Saltz. Zapravo, gotovo 94 posto sudionika identificiralo je barem jednu nametljivu misao u jednoj studiji koju je objavila Američka psihološka udruga.
“Svi možemo imati neugodne misli i ponekad počnemo biti opsjednuti određenom situacijom kroz koju smo možda prošli, ali razlika je zapravo u tome koliko možemo kontrolirati”.
Cook
Kada nametljive misli postanu problematične, ne možete ih pustiti i mogu vam okupirati um danima, tjednima ili mjesecima, do točke kada utječu na vaš san, kaže Cook.
Ako vam vaše nametljive misli uzrokuju veliku nevolju, zauzimaju svaki centimetar vašeg prostora ili vam otežavaju da se usredotočite na posao, školu i druge obveze, vrijeme je da se obratite stručnjaku za mentalno zdravlje, kaže Kuhati. Ako osjećate sram ili neugodu ili kao da ne možete ni s kim razgovarati o tim mislima, bolje je da se povežete sa stručnjakom prije nego kasnije, dodaje ona.
Što izaziva nametljive misli?
Tehnički, sve može izazvati nametljivu misao, ali čest uzrok su “dvosmislene situacije”, kaže Cook. Na primjer, ako netko nije pretjerano prijateljski nastrojen prema vama ili nije odgovorio na vašu poruku, to bi moglo izazvati nametljive misli. Većinu vremena to uzrokuje unutarnji dijalog poput “Jesam li učinio nešto loše?” “Jesam li u nevolji?” “Zar im se više ne sviđam?” ili “Jesam li nekoga naljutio?”
Ipak, prema Cooku, nametljive misli također mogu biti potaknute stresom ili tjeskobom. Na primjer, svađa s partnerom ili neslaganje s nekim na poslu.
“Naravno, određene situacije su za nas uznemirujuće i vjerojatno ćete ponovno pustiti snimku tog razgovora, ali nakon dan-dva, obično ga možete pustiti i nastaviti dalje nakon što to obradite s tom osobom,” objašnjava ona. Ako misao postane nametljiva, možda je nećete moći pustiti.
Nametljive misli također su povezane sa sljedećim mentalnim zdravstvenim stanjima:
Opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP): OKP je vrlo često stanje koje uključuje nametljive misli, kaže dr. Saltz. To obično uključuje “fizičke prisile”, ili opetovana ponašanja ili navike, kao što je pranje ruku, ali se također može predstaviti kao opsesivne misli poput provjeravanja jeste li zaključali vrata, objašnjava ona.
- Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP): Istaknuti znak PTSP-a uključuje nametljive misli, kaže dr. Saltz. Možete ponovno reproducirati slike i sjećanja na traumu ili zlostavljanje kroz koje ste prošli.
- Poremećaji prehrane: Osobe s poremećajima prehrane često imaju nametljive misli o određenoj hrani i dijelovima svog tijela, kaže dr. Saltz. Na primjer, to može uključivati opsesivne misli o vlastitom izgledu tijela, gubitak težine ili strah povezan s hranom.
- Depresija: Depresija negativno utječe na način na koji razmišljate, osjećate i reagirate na situacije, a ponavljajuće nametljive misli uobičajene su među ljudima s ovim stanjem, kaže Cook. Oni koji pate od depresije mogu razmišljati o tuzi, beznađu, bezvrijednosti ili niskom samopoštovanju, objašnjava ona.
Kako se smiriti ili zaustaviti nametljive misli?
Terapija je jedan od načina da vam pomogne prekinuti tu povratnu spregu u vašoj glavi. Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) uči vas da promijenite svoj pristup svojim mislima, a zauzvrat počnete mijenjati svoje osjećaje i svoje ponašanje, objašnjava Cook. Naučit ćete načine razmišljanja koji vas mogu desenzibilizirati za nametljive misli, dok ćete dokučiti realističnije i manje uznemirujuće načine na koje možete reagirati na njih.
Još jedan terapijski pristup koji bi mogao biti od pomoći je terapija prevencije izloženosti i odgovora (ERP). Umjesto da potisnete neželjene nametljive misli, sjedite s tjeskobom koju one izazivaju. Suočavate se sa svojim strahovima i procesuirate ih umjesto da bježite ili ih izbjegavate, dodaje Cook. Zauzvrat, to će s vremenom smanjiti vašu tjeskobu.
Stručnjak za mentalno zdravlje također može preporučiti terapiju prihvaćanja i predanosti (ACT). To se temelji na premisi da je život neugodan i da ponekad sadrži bol i tjeskobu. Pomaže vam shvatiti kako i dalje “voditi vrijedan i smislen život tako da vaša tjeskoba, depresija ili nametljive misli ne vode glavnu riječ”, kaže Cook. Naučit ćete prestati izbjegavati ili poricati svoje nametljive misli i posvetiti se uvođenje potrebnih promjena kako bi se spriječilo da se one dogode.
Ako su vaše nametljive misli povezane s temeljnim stanjem kao što je depresija, možda će vam biti propisani SSRI, koji djeluju tako da uspostavljaju ravnotežu serotonina u mozgu. Viša razina ovog neurotransmitera može pomoći u smanjenju simptoma depresije i tjeskobe i poboljšati vaše raspoloženje, kaže dr. Saltz.
“Poznato je da se gotovo svaki od SSRI-a koristi i da je učinkovit za nametljive misli jer će smanjiti misli dovoljno da se stvarno uključite u terapiju izloženosti i postignete daljnji napredak,” dodaje ona.