Ovisi o hrani, naravno.
Nema ničeg razočaravajućeg nego zariti zube u krišku kruha i dobiti zalogaj pune zelene, nejasne plijesni. Vjerojatno vam se okrene želudac od same pomisli na to iskustvo. Također bi vas moglo natjerati da se zapitate što se događa ako slučajno pojedete plijesan i potencijalnu štetu koju činite svom tijelu. Je li ovo situacija tipa “odmah posjetite svog liječnika”?
Prvo, opustite se. Ako ste zagrizli neku pljesnivu hranu, ne brinite. Izuzetno je česta, objašnjava Keri Gans, RD, nutricionistica i autorica iz New Yorka. A plijesan se vrlo lako razvija na mekoj i poroznoj hrani poput kruha, voća, povrća i ostalog, dodaje ona.
Ovo bi vas moglo iznenaditi – spore plijesni su posvuda oko nas. Mogu ući u zgradu kroz zrak i pričvrstiti se za hranu i površine, a prirodno su prisutni u tlu i prirodnim staništima gdje se uzgajaju usjevi, kaže dr. Georgia Jones, izvanredna profesorica znanosti o hrani na Sveučilištu Nebraska-Lincoln. To je dio prirode, pa možete očekivati da će se plijesan s vremenom pojaviti. Međutim, to možete odgoditi pravilnim pranjem i skladištenjem hrane.
U osnovi, jedenje pljesnive hrane vjerojatno vam neće previše naškoditi, a kamoli ubiti, kaže dr. med. Rudolph Bedford, gastroenterolog u Zdravstvenom centru Providence Saint John u Santa Monici.
Ali svakako postoji nekoliko stvari koje biste trebali imati na umu. U rijetkim slučajevima, plijesan “može” učiniti da se razbolite ako niste oprezni. Evo što sve trebate znati ako slučajno pojedete plijesan, tvrde stručnjaci.
Što se događa ako pojedem plijesan?
Nemojte još trčati u kupaonicu ribati jezik sapunom. “Nećete umrijeti od jela plijesni”, kaže dr. Bedford. Zapravo, sve dok je vaš imunološki sustav u dobroj formi, možete je probaviti kao i svaku drugu hranu.
Iako plijesni (odnosno mikroskopske gljivice) – koje se uvlače na biljne i životinjske proizvode nakon što se tamo transportiraju zrakom, vodom ili kukcima – mogu biti opasne, prema USDA-i, obično nisu.
Na kraju krajeva, plijesni bi trebalo biti na određenoj hrani – uključujući sušene seoske šunke i sireve. U mnogim od ovih slučajeva plijesan je potpuno sigurna za jelo, kaže USDA.
Ali što je s nejasnim zelenim ili bijelim stvarima koje se nenajavljeno pojavljuju na voću, povrću, kruhu i mliječnim proizvodima?
Možda ćete osjetiti mučninu nakon što slučajno pojedete ove plijesni, ali to je najvjerojatnije zato što plijesan ima loš okus, a ne zbog nekog posebnog toksina u sebi, kaže dr. Bedford.
Iznimka je ako plijesan koju ste pojeli proizvodi određenu vrstu zvanu mikotoksini. Obično se nalazi u žitaricama i orašastim plodovima, ali i u celeru, soku od grožđa, jabukama i drugim proizvodima. Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda procjenjuje da oko 25 posto svjetskih prehrambenih usjeva sadrži mikotoksine, kaže USDA. Unatoč tome, “minimalne količine vjerojatno neće učiniti nekoga bolesnim, ali one se mogu akumulirati u jetri i bubrezima i dugoročno uzrokovati zdravstvene probleme”, kaže Jones.
Dr. Bedford preporučuje da pričekate da vidite hoće li vaši simptomi eskalirati dalje od mučnine prije nego što požurite nazvati liječnika. “Želudac je surovo okruženje, tako da većina bakterija i gljivica uglavnom neće preživjeti”, objašnjava.
Što ako se jako razbolim od jela pljesnive hrane?
“Vrlo je neuobičajeno da ćete se (stvarno) razboljeti od plijesni”, kaže dr. Bedford. A u rijetkim slučajevima kada to učinite, vjerojatno ćete morati konzumirati velike količine stvari.
Međutim, ako se dogodi nešto malo vjerojatno, a vaši simptomi uključuju stalnu mučninu i povraćanje, svakako biste trebali nazvati liječnika, kaže dr. Bedford. Obično bi vam samo propisao lijekove protiv mučnine ali ako se stvarno osjećate jadno, mogao bi vam propisati nešto za izazivanje povraćanja ili proljeva kako bi pokušao isprati vaš sustav.
U nekim slučajevima ljudi imaju alergijske reakcije na određene plijesni, što može pridonijeti respiratornim problemima, kaže dr. Bedford. Ali ne brinite, obično su privremeni i liječnik ih lako liječi. Naposljetku, nemojte se previše plašiti: u svojoj 30-godišnjoj praksi dr. Bedford kaže da nikada nije vidio da netko umire ili treba intenzivnije liječenje zbog plijesni (iako to ne znači da je nemoguće).
A dobra vijest je da plijesan ne može rasti u želucu jer je previše kiseo. “Mnoge ljudske bolesti uzrokovane su gljivičnim infekcijama na koži i dišnom sustavu. Međutim, to nije doista povezano s konzumacijom pljesnive hrane, bez obzira je li plijesan korištena namjerno za fermentaciju prehrambenog proizvoda ili ne,” kaže Jones.
Mogu li jednostavno odrezati plijesan sa svoje hrane?
Ako vas ta mrlja plijesni na vašoj hrani ne smeta previše, mogli biste doći u iskušenje da je jednostavno odrežete i nastavite jesti, ali hoće li to biti dobra ideja ovisi o hrani.
Iako vidite samo njihove nejasne bezbojne vrhove, sve plijesni imaju “korijene” koji napadaju hranu, prema USDA-i. Budući da ti korijeni dopuštaju toksinima (ako ih ima) da se rašire po unutrašnjosti vaše hrane, vaš najbolji potez je izbaciti cijelu pljesnivu hranu, bez obzira gdje vidite pljesnivu mrlju, kaže dr. Bedford.
Ipak, plijesan ne može prodrijeti u određene tvrde sireve, tvrde salame, čvrsto voće i povrće tako lako kao u mekšu hranu, kaže USDA. To čini ovu hranu lakšom za spašavanje od nejasne mrlje. Samo pazite da odrežete barem centimetar oko i ispod pljesnivog mjesta, držite nož podalje od kalupa i zamotajte “dobar” dio hrane u novu foliju.
Za brzu referencu, ova je hrana općenito u redu za jesti nakon što odrežete svaku plijesan:
- Tvrdi sirevi
- Tvrda salama
- Čvrsti plodovi
- Povrće.
Ovu hranu, u međuvremenu, treba baciti ako je uopće pljesniva:
- Meki sirevi (koji ne smiju biti pljesnivi)
- Meko voće, kao što su jagode, grožđe, borovnice i breskve
- Pekarski proizvodi
- Mahunarke
- Orasi
- Jogurt
- Džemovi
- Meso
- Kruh.
Također, za vašu informaciju, tostiranjem kruha nećete uništiti plijesan na njemu, stoga nemojte ni ići tamo. Budući da je kruh super porozan, definitivno ga treba baciti na prvi znak dlačica, kaže USDA.
Koristi li se plijesan za izradu određene hrane?
Ukratko, da, plijesan se koristi za izradu neke od vaših omiljenih namirnica poput sira, soja umaka, octa, jogurta i više – što znači da neke plijesni očito nisu opasne za jelo, objašnjava Gans. Na primjer, sir se proizvodi od uobičajenih plijesni poput sojeva Penicillium. (Pomislite na smrdljivi, pokvareni izgled plavog sira i gorgonzole.) I da, tradicionalni sojini umaci i ocat koriste Koji, gljivicu, za fermentaciju i stvaranje klasičnog kiselkastog, trpkog, a ponekad i slatkog okusa. Ali sve te plijesni općenito se smatraju sigurnima za jelo, budući da se konzumiraju kao dio hrane za koju se koriste, objašnjava Gans.
Ipak, kada vidite da se na ovoj hrani pojavljuje neprirodan rast, nemojte to zanemariti, napominje USDA. Ako primijetite da nešto neobično iskače na ovoj hrani (zamislite bilo što nekarakteristično zeleno, plavo i nejasno), najbolje je da odsiječete to područje ili u potpunosti odbacite namirnicu.
Kako uopće mogu spriječiti stvaranje plijesni?
Budući da topli, vlažni uvjeti potiču rast plijesni a suhe spore plijesni lebde zrakom u potrazi za novim mjestima na kojima će rasti još pljesnivih prijatelja – USDA preporučuje nekoliko najboljih postupaka za sprječavanje plijesni u vašoj hrani:
- Provjerite ima li u hrani plijesni prije kupnje
- Hranu kupujte u malim količinama kako plijesan ne bi imala vremena za rast
- Pokrijte hranu plastičnom folijom
- Hranu brzo spremite u hladnjak
- Pojedite ostatke u roku od tri ili četiri dana
- Redovito čistite svoj hladnjak
- Održavajte razinu vlage u svom domu ispod 40 posto.
Naravno, plijesni i dalje mogu rasti u hladnjaku (iako mnogo sporije), ali pridržavanje ovih smjernica može vam pomoći da vaša jela ostanu svježa i bez dlačica što je duže moguće.